|
Article on other languages:
|
Flauta je drveni duvački instrument srednjeg i visokog registra. Zvuk proizvodi dejstvom vazdušnog jezička. Razlikuju se, po držanju, uzdužna ili blok-flauta i savremena poprečna flauta. Na poprečnim flautama, ulazni otvor nije na vrhu cevi, već nešto niže, na bočnoj strani i u njega se duva iskosa da bi se obrazovao jezičak, pošto ga ovaj tip nema (za razliku od uzdužnih flauti), i duva se kroz glasnicu (popularno prozorče), sa usnom ispod piska. Izvođačka tehnika je vrlo razvijena i proizvodnja tona je na celom rasponu laka, pa je ovo jedan od najpokretnjivijih i najvirtuoznijih instrumenata. Takođe, flauta je i izražajan instrument, blagog i svetlog, idiličnog zvuka. Iako pripada grupi drvenih duvačkih instrumenata, flauta se izrađuje od metala. Raspon flaute je znatan, i kreće se od c1 do c4, dok su još neki tonovi (na slici u zagradama) mogući, ali zavise od vrste i kvaliteta instrumenta kao i od sposobnosti izvođača. Pikolo flautait. flauto piccolo Skraćeno Picc.. Mala flauta, duplo kraća od velike, po zvuku najviši duvački instrument sa rasponom od d1 do c4 (pisano d do c3). Spada u transponujuće instrumente, odnosno, one koje zvuče više ili niže od zapisanog. Pikolo se zapisuje oktavu niže od zvučanja. U trojnom sastavu orkestra, koji je i najčešći simfonijski sastav, jedan svirač svira pikolo, ili, ako se ne preklapaju deonice, flautista koji je treća flauta (III Flauta) uzima i pikolo, što se zapisuje III fl. muta in picc.. Ostale flauteOsim ove dve flaute, u upotrebi se može naći i alt-flauta (it. flauto contralto, nem. Alt-Flöte, fr. flûte en sol (fa), en. alto flute, rus. alьtovaя fleйta) koja se gradi u dva registarska oblika in G (Sol) i in F (Fa) i čiji je pisani raspon od c do f3 (in G zvuči kvartu više, a in F kvintu niže). Vidi: Orkestar |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||
This article is from Wikipedia. All text is available under the terms of the GNU Free Documentation License.